Stalni sudski vještak je fizička i pravna osoba specijalizirana da pruža svoje znanje i mišljenje na temelju dosadašnjeg iskustva i savjesnosti kao specijalista za pojedino područje.
Vještak je dužan pronaći i predstaviti sudu one činjenice koje mogu dobiti samo vještaci koji provode specijalističko objektivno promatranje. Vještak prenosi znanstvena i / ili tehnička saznanja sucu što tada omogućuje sucu da izvrši objektivnu i jasnu istragu i procjenu činjenica. Vještak nije u stanju, niti je na bilo koji način njegov zadatak da preuzme odgovornost sudije za ocjenu činjenica što je osnova za presudu suda.
Objektivno i ispravno utvrđivanje činjenica je osnova za pravičnu i pravednu odluku. Vještake imenuje sud ili stranka ili stranke kako bi izradili stručno mišljenje. U nekim slučajevima imaju zadatak utvrđivati činjenice. Oni takođe mogu (samo) pomoći strankama u iznošenju dokaza. Stoga vještaci ili nadopunjuju sučevo tehničko znanje ili pomažu u utvrđivanju činjenica sve dok je jedna strana zakonski obvezna u obrazloženju / izvođenju dokaza.
Rad vještaka završava tamo gdje započinje procjena činjenica, što je zadatak samog suca. To prevladava čak i u onim slučajevima u kojima je vještaku dopušteno voditi ili provoditi izvođenje dokaza. Rad vještaka i njegovo stručno mišljenje vrlo su važni tijekom parnice zbog njegovog specijalističkog poznavanja dotične materije, bez obzira na različitu razinu zaključivanja stručnog mišljenja. Ipak, sudac nije dužan slijediti prijedlog vještačenja, ali sud mora navesti razloge za mišljenje koje se ne slaže s prijedlogom vještaka. Obično preovlađuje princip slobodne procjene dokaza.
Vještaku nije dopušteno da na njega utječe neki drugi interesi osim davanja dokaza. Sva pravila koja se tiču prava vještaka i njegove uloge u postupku za parnicu / sud moraju se pridržavati i u skladu s ovim općim načelom. Zbog toga je presudno važno da na nacionalnom nivou (u različitim pravnim sistemima) postoje pravila koja garantuju nezavisnost, nepristrasnost i integritet vještaka.
Vještak je dio sudskog odlučivanja koje se odnosi na prenošenje posebnih znanja sudu. Ovo posebno znanje odnosi se na istragu, procjenu, a ponekad i procjenu činjenica. Shodno tome, vještak je jednostavno pomoćnik ili sudac savjetnik, ništa više. Uloga vještaka je, dakle, različita od uloge suca, koji odlučuje o pravnim pitanjima. Vještak sudu pruža činjenice u skladu sa svojim posebnim znanjem, obrazovanjem i iskustvom iz kojih sudac potom može izvući svoje zaključke.
Čak i ako vještak može igrati istaknutiju ulogu u donošenju zakonskih odluka u drugim jurisdikcijama, on bi trebao ostati dužan pomagati samo u utvrđivanju činjenica, a ne u primjeni i tumačenju zakona.
U krivičnim suđenjima, glavna žarišta evaluacije su pitanja o pravnoj krivnji i krivičnoj odgovornosti okrivljenika, ličnim i ekonomskim okolnostima žrtve i utvrđivanju uzročno-posljedičnih pitanja. U građanskim ili upravnim postupcima preovlađuje procjena ljudi, stvari i tijeka događaja.
Budući da sudska odluka često ovisi o značajnoj procjeni činjenica, rezultati ovih stručnih mišljenja postaju sve važniji za ishod svakog postupka. To također znači da je od velike važnosti odabrati najboljeg kvalificiranog i najprikladnijeg vještaka.
Ko može biti vještak u sudskom predmetu
Vještak može biti fizička ili pravna osoba. Princip je individualna i lična priprema stručnog mišljenja. Razlog za to je taj što vještak osobno mora preuzeti odgovornost za stručno mišljenje u pogledu njegovog sadržaja. Korporacija ili institucija mogu se odabrati na početku. Ukoliko je korporativno tijelo imenovano kao vještak, ipak bi trebalo osigurati da fizička osoba unutar takvog tijela preuzme odgovornost za sadržaj stručnog mišljenja, potpiše ga ili daje usmeni izvještaj na sudu.
Sud ili stranke mogu odrediti nekoliko vještaka. To zavisi od materije koja se ispituje. Takođe je moguće da vještak smatra da je potrebno dobiti drugo stručno mišljenje koje se tiče detalja izvan njegovog područja stručnosti. U ovom slučaju sud (ili stranke) će morati imenovati nekoga za takvo stručno mišljenje ili ovlastiti vještaka da stekne takva posebna znanja tako što će imenovati vještaka. Ako je za jedno konkretno pitanje imenovano nekoliko različitih vještaka, oni bi trebali dostaviti jedinstveno stručno mišljenje sudu. Ako vještaci ne mogu pružiti jedinstveno stručno mišljenje, oni bi trebali bilježiti upravo ona pitanja oko kojih se ne slažu.
Da bi se izbjegli problemi s jasnoćom i jednostavnošću, broj imenovanih vještaka trebao bi ostati upravljiv i ne postati prevelik. Trebao bi biti ograničen na određeni broj koji ovisi o složenosti i ekspeditivnosti pitanja koje se ispituje. Ovaj broj treba odrediti sud ili zakon. U slučaju da postoji mnogo različitih vještaka koji pripremaju stručna mišljenja, mora biti jasno i nedvosmisleno vidljivo koji je vještak odgovoran za koje dijelove stručnog mišljenja. Ipak, stručno mišljenje mora potpisati svaki vještak. Ako jedan od vještaka preuzme neke od zadataka drugog vještaka, to bi trebao jasno naznačiti.
Osoba koja imenuje vještaka može biti ili sudac koji se bavi tužbom ili upravni organ suda. Vještak može biti izabran tijekom temeljnog postupka tužbe ili u posebnom, odvojenom postupku. Opće načelo postupka odabira mora biti jamstvo određenog kvaliteta, stoga cilj pronalaska kompetentnog i neovisnog vještaka bez sukoba interesa.
Ako vještak kojeg je sud imenovao nije u mogućnosti izvršiti pripremanje vještačenja (npr. zbog bolesti, nesolventnosti, vremenske sposobnosti ili odbijanja iz drugih razloga), sud može zamijeniti vještaka s drugim nakon što ga ima tražio mišljenje strana u stvari. Sud mora utvrditi ima li vještak potrebnu stručnost i standard kvalitete, dakle opće obrazovanje i specijalizirano obrazovanje vezano za područje svog rada kako bi mogao utvrditi i saznati dotične činjenice. Vještak mora dokazati svoju sposobnost.
Provođenje postupka vještačenja i izrada nalaza
Vještaku se moraju navesti tačno upute suda. Čini se razumnim da to treba proizaći iz samog vještačenja ako se vještak ispravno i izričito poziva na upute suda. Vještaku je potrebno dostaviti cjelokupni sudski akt kako bi mogao izvršiti uvid u prikupljenu dokumentaciju od strane Suda i stranaka u parnici.
Koliko god je to potrebno za ocjenu pitanja koja su postavljena vještacima, oni moraju sami utvrditi činjenice, ispitati predmet ili osobu o kojoj se radi, izvršiti testove ili simulirati lance događaja. U vezi s tim ispitivanjima, vještak mora pripremiti i organizirati vlastite posjete na licu mjesta i o njima mora unaprijed obavijestiti stranke i sud. Takođe mora ostaviti otvorenom mogućnost za učešće. Procedura mora biti transparentna za sve učesnike i ne može biti pristrana ili jednostrana. Opće načelo prava na saslušanje (na sudu) mora se uvijek poštivati.
Vještak mora obavijestiti sud i stranke o nedostatku lične stručnosti i pribavljanju drugih dodatnih i dopunskih izvještaja ili stručnih mišljenja u vezi s zadatkom. Stručno mišljenje se mora izričito odnositi na takva dodatna izvješća ili procjene i navesti njihov sadržaj. Stručno mišljenje treba biti koherentno, dobro uređeno, dobro strukturirano, naučno utemeljeno i razumljivo. Nadalje, on bi trebao biti dosljedan i, ovisno o definitivnim pravilima iz područja ekspertize, novim i najnovijim u svojoj procjeni.
Vještačenje mora prikazati činjenice slučaja na kojima se zasnivaju rezultati vještaka, što je jasnije i tačnije moguće. Obrazloženje koje slijedi vještak treba prikazati prema potrebi. Ako je vještak radio sa činjenicama koje je sam utvrdio ili pretpostavio, to mora navesti. Uz to, stručno mišljenje treba sadržavati sažetak zaključaka i precizan odgovor na pitanja koja je postavio sud. Općenito je stručno mišljenje napisano ili izrađeno u pisanom obliku. Prema nalogu suda, vještak svoj nalaz izlaže i usmeno. Ako vještak iznese stručno mišljenje pisanim putem, on snosi odgovornost za krivotvorenu sigurnost pismenog obrasca. Sud i stranke moraju imati dostavljena stručna mišljenja u pisanom obliku.
Pismeni sadržaji mogu se usredsrediti na sljedeća pitanja:
- raspoređivanje zadataka
- upućivanje na sudsko imenovanje (pokazati nalog za dokaze); obavijesti o ispitivanjima, posjeta na licu mjesta, naredba o istrazi, sudionicima u izravnim posjetama i pregledima;
- informacije o učestvovanju drugih vještaka u izradi nalaza;
- naučni dokaz (literatura) ili drugi izvori (npr. tehnička pravila);
- obavijesti koje pokazuju koje su činjenice ili okolnosti ispitane, utvrđene ili jednostavno pretpostavljene;
- ako je potrebno, treba objasniti koje su metode ili ispitivanja primijenjene i, ovisno o slučaju, koje druge metode i teorije postoje;
- znanstveni sporovi i informacije o različitim rezultatima;
- obrazloženje zaključaka stručnog vještaka;
- stupanj vjerojatnosti i ograničenja mogućnosti za određene tvrdnje.
Vještak može pripremiti privremena izvješća ovisno o opsegu procjene. Vještak najmanje daje sudu konačni izvještaj. Zakašnjeni dodaci stručnom mišljenju moraju biti mogući za vještaka unutar razdoblja predviđenih za to. Vještak treba da dostavi stručno mišljenje u razumnom roku. Ako sud postavi rokove za izradu mišljenja vještaka, on ih mora ispuniti.
Lične dužnosti vještaka
Vještak mora sastaviti i izvještavati stručno mišljenje lično. Mora preuzeti punu ličnu odgovornost i tu odgovornost ne može prenijeti na treća lica. Ovo je takođe posebno slučaj ako tokom ocenjivanja koristi usluge zaposlenih. Vještak mora biti ne samo lično neovisan, već i neovisan o ishodu tužbe, kao i interesima stranaka. Moraju se poštovati i poštivati opća načela neovisnosti i nepristrasnosti. Da biste mogli ostvariti ta opća načela, postoje posebna opća profesionalna načela i pravila koja se vještak treba pridržavati.
Vještak mora da se pridržava njegovih uputstava uzimajući u obzir trenutne standarde nauke, tehnologije i iskustva i s dužnom pažnjom. On mora marljivo utvrditi stvarnu pozadinu svoje profesionalne / tehničke procjene i na razumljiv način objasniti rezultate svoje procjene. Dok obavlja svoj posao i provodi svoje procjene, vještak se uvijek mora čuvati opasnosti pristranosti i predrasuda. Prilikom pripreme i izrade stručnog mišljenja on mora održavati strogu neutralnost i odgovarati na pitanja objektivno i bez pristrasnosti (nepristrasnosti).
Vještaku koji je upućen ili imenovan u parničnom postupku nije dopušteno sklapati sporazume koji bi mogli ugroziti njegovu nepristranost, niti izvršiti njegovo plaćanje ovisnim o ishodu tužbe. Takođe je zabranjeno da prihvata druge pogodnosti osim naknada i troškova. Vještak treba na početku sudskog postupka izjaviti da nema zajednički interes s jednom od stranaka, te ne smije prihvaćati upute u bilo kojem pitanju u kojem bi mogao postojati stvarni ili potencijalni sukob interesa. Bez obzira na ovo pravilo, vještak može prihvatiti pouku u odgovarajućim slučajevima ako se sucu ili osobama koje ga imenuju daje potpunu objavu podataka i ako te osobe izričito prihvate instrukciju u ovoj situaciji. Ako se stvarni ili potencijalni sukob interesa dogodi nakon uputa vještaka, mora odmah obavijestiti sve zainteresirane strane i možda će morati odustati od svog imenovanja u relevantnim slučajevima.
Vještak mora izvijestiti o svim okolnostima koje mogu dovesti do sumnje u njegovu neovisnost i njegovu nepristranost u ovom posebnom stručnom uputu, npr. svoj sopstveni bankrot ili postaje okrivljenik u krivičnom postupku. Sudovi bi takođe trebali biti na oprezu u pogledu monopola stručnosti. Rotacija eksperata može se smatrati pogodnim sredstvom za izbjegavanje recipročne ovisnosti i poboljšanja neovisnosti vještaka u odnosu na sud. Vještak mora zaštititi sve informacije koje se tiču okolnosti koje je utvrdio za vrijeme utvrđivanja činjenica i procjene. Zabranjeno mu je da neovlašteno treće osobe obavještava o znanju koje je steklo tijekom rada na procjeni stručnog vještaka ili da to znanje iskorištava za upotrebu drugih. Vještak mora obavezati svoje zaposlenike da poštuju obavezu da ostanu povjerljivi. Takođe, dužnost poverljivosti nastavlja se i ako je sudsko imenovanje završeno.
Prava i obaveze vještaka
Vještak nema ulogu ni pravo da utiče na Sud ili stranke na njegovo imenovanje u parnicama. Vještak ima pravo da odbije njegovo imenovanje ako nije u mogućnosti da zadatak obavlja nepristrano i nezavisno ili ako nije dovoljno kvalificiran.
Kad ga sud odredi, vještak ima pravo na plaću za svoj rad. Ova uplata mora da pokrije nastale troškove i troškove radne snage. Plaćanje mora biti predvidljivo u odnosu na iznos, mora odgovarati općim standardima, ne može se pojedinačno pregovarati i mora se prilagoditi kvaliteti i složenosti procjene i trošenju vremena i truda za određeni iznos. Rad vještaka mora biti razumno i adekvatno nagrađen kako bi se izbjegao rizik da bi vještak bio u iskušenju da naruši njegovu neovisnost. Međutim, ne bi trebalo postojati zakonski zahtjev u pogledu visine plaćanja za procjenu. Preporučuje se skala naknade ako sud imenuje vještaka. Također, ako stranke imenuju vještaka za izradu stručnog mišljenja tijekom parnice, plaćanje vještaka treba udovoljiti općim načelima razmjernosti, razumnosti i predvidljivosti.
Plaćanje vještaka koje imenuje sud može se mjeriti satnicama. Plaćanje ne ovisi o rezultatima procjene. Također bi trebala biti neovisna o sporu. Općenita načela neutralnosti i objektivnosti vještaka mogu se pridržavati samo na ovaj način. Pored toga, satnice vještaka po satu ovise o području ekspertize i uzimaju u obzir kvalifikaciju vještaka. U nekim okolnostima takođe je moguće dopustiti razlikovanje u pogledu složenosti i stepena teškoće procene.
Programi pravne pomoći trebaju uključivati troškove stručnog mišljenja među istim pravilima kao i za advokate kada to zahtijevaju sporne stvari. Vještak kojeg je sud imenovao trebao bi imati pravo na plaćanje unaprijed ovisno o opsegu i važnosti procjene. U parničnom slučaju stranke su obično obvezne dopustiti plaćanje unaprijed prema načelima općeg procesnog prava. Čim je vještak dao potpuno i pravilno stručno mišljenje, on / ona ima pravo na punu uplatu.
Prava vještaka imenovanih od suda uključuju plaćanje zahtjeva za povrat. Međutim, ovaj se zahtjev odnosi samo na neophodne troškove, na primjer putne troškove, troškove kopiranja i telefoniranja, kao i troškove kompjuterskog softvera, preglede ili druge troškove posebne opreme i troškove zaposlenika. Klijent (stranka) mora vratiti naknadu i mora nadoknaditi troškove. Ako je vještak imenovao sud, blagajna mora platiti. U parničnom postupku ti troškovi obično postaju troškovi parnice koju stranke moraju platiti prema općem zakonu o troškovima.
Vještak ima pravo dobiti upute kako on / ona treba dostaviti stručno mišljenje. Pored toga, on ima pravo da bude obavješten i informisan o svojim ličnim i proceduralnim zadacima. Sudac može i treba pomoći kada je to potrebno i kad vještak zatraži podršku. Da bi mogao izvršiti ispravnu i ispravnu procjenu, vještak mora imati pravo pristupa svim objektima, osobama i događajima koji se ispituju i ocjenjuju. Kopija originala naloga ili dokaz treba poslati vještaku. Ako se vještaku odbije mogućnost ispitivanja, to ga može spriječiti da ispuni dužnost izrade stručnog mišljenja. Dužnosti vještaka od velike su važnosti za cjelokupnu parnicu, posebno dužnost da stručno mišljenje dostavi u razumnom roku. Poznato je da je uzrok prekomjerne dužine postupaka često dugotrajno prikazivanje dokaza, posebno pribavljanje stručnih mišljenja. Iz tog razloga, od najveće je važnosti da sudija i / ili sudski registar prate postupak ocjenjivanja i interveniraju u slučaju kašnjenja u dostavi izvještaja vještaka. Kršenje dužnosti vještaka da proizvede činjenično ispravno stručno mišljenje koje udovoljava stvarnim okolnostima u konačnici nosi opasnost od pogrešne sudske odluke. Nadalje, važno je da se vještak pridržava svojih općih ličnih i proceduralnih dužnosti. Stoga moraju postojati mogućnosti sankcije koje podržavaju poštivanje dužnosti. Morate razlikovati mogućnosti sankcije za sud i za administrativno tijelo i stranke. Potencijalno sredstvo sankcije moglo bi biti oduzimanje plaćanja, oslobađanje od procjene, diskvalifikacija kao dogovoreni vještak, administrativna kazna ili hapšenje, krivični postupak, disciplinske posljedice ili odštetni zahtjev.
Ovisno o kršenju dužnosti, može doći do krivičnog postupka ili regulatornih pravnih posljedica. Ako vještaci prekrše obvezu povjerljivosti ili se ne pojave na sudu za izvještavanje o rezultatima i iznošenjem stručnog mišljenja, oni krše dužnost obavještavanja suda ili stranaka. Za davanje lažnih izjava o ličnim kvalitetama može se dogoditi administrativna ili disciplinska kazna. U težim slučajevima. Čak može postojati i mogućnost krivičnog postupka.
Pod određenim okolnostima, ovisno o kršenju dužnosti, moglo bi biti moguće konačno izuzeće vještaka od procjene u ovom pojedinačnom slučaju. Međutim, nema učinka na dokaznu vrijednost ako vještak ostane pod uputama za izradu stručnog mišljenja.
U nekoliko slučajeva sud ili stranke moraju imati mogućnost postavljanja vještaka pitanja i insistirati na završetku vještačenja. To je posebno slučaj ako vještak priprema stručno mišljenje koje je nepotpuno, nejasno, dvosmisleno i objektivno netočno, ažurno, bez ikakvih znanstvenih dokaza ili ako ne ispunjava upute za izradu stručnog mišljenja ili dokazuje da ne bude kompetentna. U slučaju velike nepažnje, vještak može preuzeti odgovornost.
Ako se tijekom sudskog pravnog postupka ili kasnije dokaže da je vještak donio svoje stručno mišljenje na način koji objektivno nije tačan, sud nema zahtjev za naknadu štete. Ako je otkriveno da je vještak trajno nekvalificiran zbog nedostatka stručnosti, status dogovorenog vještaka kao vještaka može se odbiti ili se može opozvati.
Ako vještak ne utvrdi svoje stručno mišljenje u predviđenom roku, trebalo bi mu odrediti novčanu kaznu. U vrlo teškim slučajevima kršenja dužnosti trebalo bi biti moguće povući vještaka s imenovanja. Međutim, nema efekta na dokaznu vrednost procene ako vještak preda zakašnjeli rok, ali ostaje da bude imenovan za izradu veštačenja. Takođe, sud mora omogućiti smanjenje plaćanja u vrlo teškim slučajevima, kada je vještak kriv za kašnjenje. U svim slučajevima sud bi trebao imati kontrolu nad rokovima koji su dati vještaku.
(expertiza.ba)